Dobra večer…
Sumrak pruža ruke.
Ljubazno se osmjehuje
kao da se upoznajemo po prvi puta.
Kroz prašinu zapada
kao u vesternu,
zadnji metak podno planine
boji nebo u crveno.
Ulične svjetiljke otvaraju oči
i sjene započinju prljavi ples.
Valcer pleše mjesec mlad.
Na površinu Save spušta zlatni sjaj.
Notama tišine uspavljuje zvijezde,
putnice…zijevalice,
što umorno polegoše na jastuk moj.
Marijana Šimić
