Pun je.
Ozona.
Sjećanja i obećanja.
Svjež i prodoran
kola do svake stanice,
i one u najsivijoj periferiji.
Definitivno nagovještava.
Kraj i početak u jednom.
Neobičan je i snažan taj sudar,
kraja i početka.
Obečavajuć?
Možda.
Barem danas.
Barem sada.
Koliko samo emocija stane u naizgled drhtavo barem.
Čitav gigantski život molećivo se sklupčao u barem.
Koliko smo jaki i krhki.
Koliko jaki u krhkosti,
a koliko krhki u jakosti.
Marijana Martinčić
