Sazdana od svih svojih vremena
i bremena koja nisam htjela i protiv kojih sve manje mogu.
Žongler sa previše rekvizita koji sve češće se pita za koga i do kada.
U kojeg zure sa okvira sa intimnim pitanjem samo jednim.
Koliko još?
U prošli trenutak zavirit pogubno je za budući.
Samo ovdje i samo sada u nedogled.
I ne gledam više izvan panorame osobne
u poglede tuđe.
U predanosti nečem izvan sebe i drugih
nalazih kopno.
Spašena sam.
Marijana Martinčić
