Znate li uopće kako je teško ustati svako jutro, iako znate da vas ne čeka ništa lijepo?
Nemate nikoga tko bi vas zagrlio… tko bi vam rekao da ste ljubav njegova… nema nikoga zbog koga bi vam se ujutro ozarilo lice od sreće.
Znate li kako je teško ustati ujutro, a znate da vas čega stres, borba i umor?
Nemate nikoga da vam bude podrška… da vam kaže da ste zajedno jači i da će te sve prebroditi…
Znate li kako je teško živjeti kada ste užasno usamljeni, kada su vam oči suzne, a plakati ne smijete?
Nemate nikoga da vas utješi… da vam obriše suze… da vas jednostavno voli…
Znate li kako je živjeti svaki dan kao da se borite s lavom, kao da se borite protiv demona?
A sami ste u svemu tome… nitko ne vidi vaše suze, vaš umor, vaše propadanje, vašu bezvoljnost, vašu tugu, vašu želju za nestankom…
Susan Day
