Gledala sam te kako stojiš
Pored odra oca svoga…
U meni koloplet emocija
Prisjećajući se kako sam se ja osjećala
Kada mi je preminula majka…
Ti si stijena, srce lavlje, borac, moj oslonac
I znam da ti nije lako iako sve stoički podnosiš…
Otišao je prerano tvoj tata
A opet, spasio se agonije bolova koliko god to okrutno zvučalo…
Želim ti samo da prebrodiš ovo razdoblje života
A ja ću biti tu za tebe koliko god ti mogu pomoći…
Ja sam krhka, ali sada moram biti jaka zbog tebe
I borit ću se zadnjim atomom snage
Da ti budem oslonac – onako kako si ti meni već godinama…
Anada Kotorac
