Da sanjarim
Na svom oblaku
Najljepšem proplanku
Pustite da mi kiša
Kose opere
Svojim bisernim kapima
Ja sam poput vjetra
U vjetru se sa njim nalazim
U samo našim trenutcima
Gdje osjetiš dodir blaženstva
Kao da više ne hodaš po tlu
Nego letiš posvuda
Pustite me još samo malo
Da mu lice dodirnem
Dok ruka mi zadrhti
Jer bojim se da ćeš nestati
Daj da još jednom osjetim
Miris tebe
Moj omiljeni miris
Ženi sanjaru
Ništa nije nemoguće
Kakav je to osjećaj
Koji te nosi
Dok suze mi klize niz obraze
Zahvalna što sam žena sanjar
Koja može dotaknuti trenutke
Ostavljene negdje u prošlosti
Ali mi nedostaju
Kao zrak
Zato ih zagrlim u svom letu
U svojim snovima
Maja Ćulumović
