Ne možeš ti ponijeti
ono što je u ženi
bez obzira na svu snagu
i kršan stav tijela tvog,
jer ona ima i više no ruke dvije
osmijeh i kad se ne smije,
u tuzi radost, u radosti tugu.
Ne možeš razumjeti uvijek
ono što razumno nije
bez obzira na pogled
bez obzira na doseg,
ugasiti osjećaje poput svijeće,
jer ona zarobit će u tišini riječi
i neće baš toliko reći.
Šutjet će mnogo u sebi
jer prava žena zna
u dobroti je nenadmašiva,
zato će rado ponijeti
i tuđe slabosti, rane,
ponuditi rame za zagrljaj
ostati i kad je kraj.
Karolina Obradović
