Ona, plam vatre u studeni
i krijesnica u mjesečevu repu,
bolnome mirisna i ljekovita,
tužnome od radosti sva.
U brazdama života
svježe mladice uzgaja,
iz ničega obilje stvara.
Rukom kao kormilom
morem upravlja i oluje satire,
po prilici kao Venera vrela,
prema tuđinu kao kamen škrta.
U tjesnacima joj slabost sakrivena,
od nametnika i zla vremena.
Plam vatre u studeni
i krijesnica u mjesečevu repu
ona je, u ustrajnosti i borbi živa.
Da obnovi snagu i uhvati zalet
zalij joj, čovječe, ponekad volju.
Kristina Barić
