Za vrijeme
hrvanja
s unutarnjim
demonima,
znatiželjno
proučavam
efekt domina.
Čemu ova
magična borba?
Nokautira me
nerazgrađena,
sumporasta,
omaglica u
prekomjernim
dozama.
Preočito je.
Voštana sam
marioneta
agoniziranja,
svučena
posttraumatskim
stresnim
poremećajem;
koja prebire
po fragmentima
prastare manije
mentalnog sloma.
Godinama me
goni legija-
neodoljivo jake
tendencije
ka kraju
krajeva.
Stradavam
ošamućena
koleričnim
frakturama;
novostvorenog
baruta
misterioznih
razmišljanja.
Desetljećima
bolujem od
prehlađenog
krvotoka,
čiji se produkt
nametnika
šulja zahrđalim
arterijama
kliničkog
praskozorja.
U korteks me
trzajno tuče
lagana nesvjestica,
totalno podmuklo
udarajući u slabine.
Uostalom,
tko bi pomislio
da belzebub
dolazi zorom-
i gosti se mojom
visokofrekventnom
energijom?
Ne zamjeram mu
njegovu netrpeljivost.
Što ću,
kad sam kivna
frustracija
samozavaravanja?
Poslije
višesatnog
konzumiranja
opijata,
on me zanemaruje,
puštajući da
dovršim kopanje
toliko obožavanog groba.
U grču
postmodernističkih
nebuloza,
ustajem iz
zamrljanog pepela,
samo da bih
se odrekla
svojih korijena.
Bože,
kategoriziraš me
kao nerealno
zazidanu mračnu svećenicu,
a ja jedino žudim za
dostojanstvenom smrću.
Lorena Vojtić
SUNOVRAĆENJE
