Zasjedni na tron užasa,
peripetijom osiguraj spas.
Tko te u ponor priziva?
Odagnaj žalosni glas!
Izvitoperenost siluete
tješi zlokobnim naručjem.
Nerazumno duhovno vladanje
plaća dug
oštrim napadanjem.
Vidim kako pjevaš o smrti-
zaluđenoj vrevi
slušatelja makinalnih.
Antikvitetom dostojanstva,
iluziju utopi!
Žezlom, zemlju iščupaj
iz usana zanosnih!
Lorena Vojtić
