Kada zvijezde vidilu stidom namignu,
A žut mjesec smjelo sunce odmjeni.
Zahvalom na usnama umorni i znojni,
Ali pogleda vesela,
Graditelji su silazili sa drvenih skela.
Na kratko su zastali ispred javne česme,
Misli da odmore i riječi pretoče u pjesme.
Zovnim glasima tišinu su budili,
Na radnim bluzama dugmad raskopčali,
I pod vedrim nebom sa snovima od juče,
Pitanja otključali
Od starijih odgovore zatražili i dobili.
Na kratko su zastali ispred javne česme,
Misli da odmore i riječi pretoče u pjesme.
Ni od čega zaklonjeni, zalutalim su vjetrom
Kao majčinom rukom bilil znojni osušeni,
Koji se mamom svijetla okupanog grada,
Kroz gust mrak,
Sa okolnih brda spuštao na počinak!
Željko Perović
