I ponovno razmišljam o životu. Zašto? Valjda zato što ne može proći dan da ne pročitam ili čujem vijest da nas je netko napustio. Bio je ili bila je bolesna, ili nije, jednostavno se nešto dogodilo i više je, ili ga nema.
Zašto smo konstantno bombardirani samo lošim vijestima?
Ljudi umiru, to je činjenica s kojom sam se pomirila, ali naravno da je uvijek teško čuti da nas je napustio netko nama blizak, ali opet ne toliko blizak da smo se viđali svakodnevno. Nismo se čuli tjednima, mjesecima i sada te osobe više nema.
Mučimo sami sebe i krivimo se zašto nismo odvojili vrijeme i posjetili je, ili barem nazvali. Tužni smo i to je u redu, tuga neće nestati već će s vremenom izblijediti, promijeniti svoj oblik i bit će lakše.
Svi mi imamo rok trajanja koji nije obilježen, ne znamo kada nam ističe. Umjesto da žalimo za propuštenim trenutcima, preuzmimo život u svoje ruke. Živimo danas jer nitko nam ne garantira da ćemo dočekati sutra.
Niste sretni? Potrudite se to promijeniti jer jedino sami sebe možete kočiti i ne dozvoliti sreći da vas dotakne. Probudite se iz polusna, trgnite se.
Na dijeti ste jer ne stanete u hlače u koje ste stali prije desetak godina? Pojedite čokoladu i nasmijte se! Te hlače su ionako već izašle iz mode.
Ostavljeni ste? Partner s kojim ste proveli gotovo čitav život odlučio je napustiti vas? Otvorite bocu vina i proslavite, jer svaki kraj označava novi početak.
Na posao odlazite s grčem u želucu jer pojedinci smatraju da su iznad vas? Podignite glavu i nasmijte im se u lice. Svaki težak trenutak ojačat će vas i oblikovati u osobu veću od tih pojedinaca koji su visoko poletjeli, ali budite sigurni past će, i boljet će ih više nego što vas trenutno boli.
Bez obzira na to što vas je snašlo, nedaće koje se uvlače u vaš životni prostor proći će, jer uvijek sve prođe.
Nemojte zaboraviti živjeti zato što ste pritisnuti svakodnevnim obavezama. Pročitajte onu knjigu koja već mjesecima skuplja prašinu na polici, pogledajte omiljeni film, pa što ako ste ga pogledali već previše puta? Kad ste posljednji put bili u kinu?
Stanite i razmislite, što bi me u ovom trenutku učinilo sretnim? Učinite to!
Vrijeme nam može biti prijatelj ili neprijatelj, ali činjenica je da je neizbježno, ono curi, a život ide i neće nas čekati da se pokrenemo, ne nudi više pokušaja, ne nudi reprize događaja.
Mislite na sebe jer ovaj trenutak koji se događa više se neće vratiti.
Ali misleći na sebe nemojte zaboraviti bitne vam osobe.
Jedan dan ima 1440 minuta, a samo jedna je dovoljna da pošaljete poruku, stoga krenite sad. Pošaljite poruku, javite se, ne čekajte posebnu priliku za to, jer možda je nećete dočekati.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
