„Voljela sam belzebuba“ jubilarna je, deseta knjiga mlade slavonske književnice Lorene Galeta, a po literarnom žanru se može okarakterizirati kao poetsko-prozna zbirka. Lorena, kao veoma talentirana i iznimno produktivna autorica bavi se pisanjem poezije, proze, kratkih priča, eseja, recenzija pa sve do feljtona, a također se bavi i lekturom. Uvrštena je u deset zajedničkih zbornika i knjiga, a osvojila je i prvo mjesto u poeziji po izboru stranice Pisci i Književnost te je bila među pet najčitanijih autorica 2018. godine, a također je postigla uspjeh na Europskom festivalu poezije. Valja svakako istaći kako ova iznimno svestrana autorica dugi niz godina uspješno surađuje s portalima koji objavljuju njezine prozne i poetske tekstove, kao što su Stella, Očaravanje, Pokazivač i Časopis Kvaka te je članica „Hrvatskog književnog društva“, „Kulture snova“ i „Antuna Ivanošića“. Lorena je, osim ove, dosad objavila još devet književnih zbirki različitih žanrova. Nazivi tih iznimno kvalitetno napisanih knjiga su: „Na krilima snova“, „Regeneracija neslomljive“, „Ispod ledene epiderme“, „Sunovraćenje“, „Retorika tišine“, „(Dis)balans svjetova“, „Tminom okovani“, „Elaboracija podsvijesti“ i Praskozorje dobrote“, a ova mlada književnica odnedavno piše svoju jedanaestu zbirku.
„Voljela sam belzebuba“ je, za razliku od nekih autoričinih knjiga, stilski gledano, isključivo poetska proza, iako sadrži i poneki kraći gotički tekst. Međutim, kao i u njenim prethodnim zbirkama, teme koje prevladavaju u tekstovima u ovoj knjizi su ljubav, tuga, očaj, bolan prekid, neizvjesnost, nemir, ali također u nekim tekstovima nailazimo na teme poput postojanja, vjere i nade, a sve je protkano nijansama gotike. Upravo je gotika umjetnički, pa tako i književni stil koji ne samo da je općenito prisutan u autoričinoj poeziji i prozi, nego je također sastavni dio njezinih razmišljanja, vizualnog identiteta i samog načina življenja. Deseta Lorenina zbirka, kao i sve njezine prethodne, velikim dijelom sadrži biografske elemente te je odraz njezinih osjećaja, nadanja, strahova, razočaranja, uspjeha i poraza, životnih i moralnih uspona i padova. Većina autora u pisane riječi svojih priča i pjesama, koje nesebično dijele sa svojim čitateljima, ostavljaju dio sebe i koriste svoje pisanje kao određeni obrambeni mehanizam, odušak, mjesto, način i oblik za relaksaciju i ispušni ventil, ali također i bijeg od različitih životnih problema s kojima se svakodnevno suočavaju, a takav je slučaj i kod Loreninog pisanja, što je izrazito vidljivo u gotovo svakom njezinom poetsko-proznom tekstu koji možemo pronaći unutar stilski i kreativno gledano, maestralno napisane zbirke „Voljela sam belzebuba“. Belzebub (hebrejski, sotona), jedan je od naziva za đavla u židovskoj tradiciji i Starom zavjetu, dok se u novozavjetnoj Bibliji tako naziva poglavar svih zlih duhova, to jest, demona koje je protjerao Isus. Ovaj stari naziv za sotonu ili demona, autorica u svojem djelu koristi metaforički za bivšeg supruga koji je bio ljubav njezina života i kome je poklonila svoje najljepše godine, svu svoju ljubav, nadanja i snove, ostajući mu požrtvovna i vjerna i u dobrim i u lošim trenutcima.
Međutim, on njenu veliku, nesebičnu ljubav očito nije znao dovoljno cijeniti i svakim svojim nepromišljenim i okrutnim, pa i zvjerskim činom, samo ju je više slamao, uništavao i udaljavao od sebe, sve dok ona sama sebi nije rekla da je vrag (ili u ovom slučaju belzebub) odnio šalu i da je njihovom toksičnom odnosu došao kraj, iako ga ona nikada nije prestala istinski voljeti, a on je često znao na demonski način koristiti njezinu anđeosku dobrotu i neiskvarenu dušu i tijelo. Svaki poetsko-prozni tekst na više od dvije stotine stranica ove predivne, hvalevrijedne i snažnim emocijama nabijene zbirke, mali je svijet za sebe koji prati tok Loreninih misli, razmišljanja i promišljanja, osjećaja nemoći i beznađa, ali također i nade u neko bolje sutra i ljubavi prema njezinoj zvijezdi vodilji i suncu koje nikada ne zalazi, a to je njezina kćer Larissa, koja je razlog njenoga života, opstanka i vječne i hrabre borbe u pokvarenom svijetu prepunom zlih, licemejernih i pokvarenih ljudi koji joj nikada nisu željeli dobro, nego su je samo, poput najgorih energetskih vampira, crpili i koristili za svoje sebične ciljeve.
U svakoj ispisanoj riječi ove hrabre, iskrene i potresne knjige, Lorena ne samo da odvažno dijeli s nama dio svog malog intimnog svijeta i na taj način ogoljava do srži svoju često veoma izranjavanu, ali nikada pokorenu dušu, nego upozorava čitatelje kako prepoznati nasilnika i prikrivenog belzebuba s lažnim, anđeoskim licem u svome partneru, supružniku, koristoljubivom prijatelju ili članu obitelji i kako se suočiti s njime, reći mu dosta i stati na kraj njegovim podlim zlodjelima i ucjenama. Ovo je predivna knjiga koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim, mnogo puta će nas i rastužiti i rasplakati, ali svakako i podučiti kako se izboriti za sebe, stati na kraj svakom obliku nasilja, bilo ono psihičko ili fizičko te dolazilo ono od bliskih ili nepoznatih osoba i na kraju krajeva, napokon početi cijeniti, poštivati i voljeti same sebe na prvom mjestu, kako bismo na taj način uspjeli voljeli druge, ali samo one kojima je istinski stalo do nas i koji nam uistinu žele samo dobro, i to ne zbog vlastitog užitka i satisfakcije, nego zbog nas samih.
Leontin Čapo Milenić
