Cijelim svojim srcem…
Voljela sam dodirnuti te kroz kapi kiše..
Voljela sve tvoje mane…
Tvoje vrline…
Saživile su u meni…
Bez tebe ja nisam bila ja
Bez mene ti nisi bio ti
Zašto jesen u meni budi tugu
Zašto lišće kada pada
U svojim prekrasnim bojama
A ja dodirnem svaki list
Prepun je priča
Zašto u jeseni nastaju najljepše pjesme
Koje u sebi nose tugu
Čežnju
Nedostajanje
Kažu da mi oči mijenjaju boju sa dolaskom jeseni…
U njima se miješaju boje
U kojima se skrila tuga.
Čudan je to osjećaj.
Živiš sa njom
Smiješ se
I zaplačeš
Tebe dugo nema
I ja sam te pustila
Ali opet nedostaje mi tvoja ruka
Sve bi dala za tren
Gdje bi vrškovima prstiju dotakla tvoje
I jedan pogled
U tvoje oči
Utopila bi se u njima
Tu ne bi bilo kraja
Taj tren za mene bi bio vječnost
Al moja ljubav za tebe
Traje već jednu vječnost
I nikad neće nedostajati riječi
Pisanih
I ne napisanih
Neke su izgovorene
Neke šute
Uz šuštanje lišća
I lete visoko posvuda
Dok vjetar ih nosi
Daleko
Prema tebi
Prema vječnosti
Maja Ćulumović
