Rodila sam se dana kada je padala kiša.
Je li mogla znati?
Ne znam.
Ali ispunila me sobom.
I učinila svojim svjedokom,
a vremenom i saveznikom.
Naš značaj često se stapao u jedno.
Tiha, nenametljiva i nezainteresirana
za frivolnosti tuđe.
Podcjenjena ili precjenjena,
teško saglediva za realne prognoze.
Troma, uporna i snena.
Nikada u prvom planu
i dobrodošla tek u teškoj nuždi tuđoj.
Zaboravljena več u slijedećem trenu sreće.
U svojoj punini uvijek vođena ka istome cilju.
Vjerojatno će padati kiša,
u trenutku kada se budem stapala s morem.
Marijana Martinčić
