Usnula sam,
čudna lica bez sjene,
trag ugažene djeteline,
uvenule tratinčice
I plač malene djece
Usnula sam,
bez suza oči tužne
i latice u blatu ružine.
Miris crvenih makova,
umrljane vjenčanice
svijećom ispred kapelice.
Usnula sam,
na pragu bijeli jorgovani,
topot konja vrsnih.
Ne potkovanih…
Kišu u kosi
i vjetar što suze nosi.
Marijana Šimić
