Prošao je i taj nesretni siječanj, valjda najdulji mjesec u godini kada mi obični smrtnici, osim što čekamo plaću kao ozebli sunce, rezimiramo nepotrebne troškove nastale u prosincu, ali i proklinjemo nakupljene kilograme.
Naravno da postoje oni disciplinirani koji mogu odoljeti slatkom i svim ostalim namirnicama koji nam pomažu u nakupljanju “viška kože”. Ili oni koji mogu pojesti kamion kolača i ostalih slastica, a da im vaga neće postati neprijatelj broj jedan. Ja nisam niti jedno od navedenog. Popit ću čašu vode i dobiti barem sto grama. Opterećujem li se s time? Iskreno, do sad nisam, ali došla sam u godine kada ti kilogrami više ne žele otići. Jednostavno su odlučili da sam im ja nova najbolja prijateljica i drže me se kao pijan plota.
I tako odlučim da je vrijeme za poduzeti korake. Što napraviti u vezi toga? Naravno prvo ću smanjiti unos hrane? Ali kako? Već sad jedem kao ptičica. Dobro, možda ta ptičica jest Andski kondor, ali to je trenutno manje bitno. Činjenica je da se ne hranim zdravo. Možda jedem tri puta dnevno, ali u ta tri puta mogu pojesti pola kruha (samo u jednom obroku) jer topao je i jednostavno me vuče namazati Margom i pekmezom dvije ili tri kriške više nego što bih inače namazala. Zatim slatko. To smo već do sad mogli zaključiti da sam ovisnik i da se ne želim liječiti. Zato nakon tri žlice mahuna koje skuham jednom mjesečno, jer kada ih skuham ukućani bi me najradije postavili pred streljački vod, obavezno moram pojesti barem pola čokolade ili koju napolitanku. Kunem se, mogla bih preživjeti samo jedući slatko.
Tako dolazim do zaključka da je smanjivanje unosa loše hrane jednostavno nemoguće jer ako ne jedem slatko, gladna sam. Ako sam gladna, nervozna sam, a to nije dobro ni za koga. Kažu grickaj orašaste plodove jer izazivaju dulji osjećaj sitosti i tako mogu pomoći pri gubitku suvišnih kilograma. Grickam, najdraži su mi oni lješnjaci iz Milka čokolade, tristogramske. Hm, da.
Bacam se na plan B. Vježbanje. Skinula sam aplikaciju još prošle godine, upravo u ovo nesretno vrijeme kada je borba s kilogramima otprilike jednaka onoj početkom ljeta, prije odlaska na more. Kada nadobudno mislite da će šlauf oko struka nestati ako gladujete tjedan dana prije polaska. Premda taj šlauf i nije tako loša ideja, barem ste sigurni da se nećete utopiti. No vratimo se na aplikaciju za vježbanje koju sam koristila nekoliko puta, bez vidljivih rezultata. Možda zato što je nisam koristila svakodnevno i zato što sam preskakala vježbe koje mi se nisu svidjele, ali ovaj put odlučila sam je uzeti za ozbiljno.
I što se sad dogodilo? Gripa. Napala me nesretna boleština od koje se nisam uspjela pomaknuti gotovo dva tjedna. Još uvijek dolazim k sebi, ali odlučna od ponedjeljka (za sad nisam točno definirala kojeg) okrenuti novu stranicu i započeti koristiti aplikaciju onako, baš za ozbiljno.
Pogađate? Novi izazov.
Trenutno imam….dobro, naravno da neću otkriti zaista koliko kilograma imam, ali moj ITM (ili BMI) kažu da sam polako u crvenom. Zato krećemo, u zdravom tijelu možda neće biti zdrav kruh jer budimo realni, ne valja, ali pokušat ću smanjiti unos onog mekanog, toplog, upravo pristiglog iz pekare. Da, čak ni ja u ovo ne vjerujem. Ali natjerat ću se na vježbanje, barem kad sam sama kod kuće jer ako to činim pred ukućanima gledaju me s većim zanimanjem i osmjehom nego neku dobru parodiju. Premda me i voda deblja, natjerat ću se popiti barem litru iste jer navodno je dobra za kožu i svašta nešto.
Vjerujte, već tipkajući ovo sam se umorila kad se sjetim što bih sve trebala učiniti da bih izgledala onako kao nekad, u svojim dvadesetima. Ali i obline imaju svoje čari, zar ne?
Hoće li ovaj izazov biti kao i oni prethodni? Hoću li tresnuti na popunjenu guzicu kada shvatim da sam si zadala još jednu nemoguću misiju? Ako i tresnem, barem neće boljeti.
Zaključak, u svoj nevolji bitno je naći nešto pozitivno. Ovdje neka to bude moja stražnjica, jer koliko god puta pala na nju, osjećaj će biti kao da sam sletjela na oblak.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
