Već prošla sam tu
gdje strepnja i sumnja stižu
dahću za vratom
ne bi li ostavili brigu više.
Zamela sam ih odavna
pod stol jada i tuge,
sramite se, poviknem,
od mene odstupite!
U poniznosti moje je bogatstvo
i ne dam koracima stati,
razum samo sluga je,
dok srce vječna je moć.
Karolina Obradović
