U rukama vremena živim
kao u nekom začaranom krugu.
Ponekad vidim kišu
ponekad vidim dugu.
Vrijeme mog života
žubori kao rijeka
Mirno plovim koritom tim
a onda shvatim da prolazim
i ja zajedno sa njim.
Ponekad imam osjećaj lakoće
nevidljiva krila to mi pruže.
A onda nemir u goste hoće
cipelama mojim o tlo već struže
U rukama vremena nesvjesna se nađoh
a ono nemilosrdno teče,
mislim si, gle,
samo mijenjamo svijeće.
Danas su na torti samo 4 ili 5
poklona puna je adresa
a sutra već novi je let
ovaj put u nebesa.
Vrijeme, samo vrijeme
ima stalnu tečnost
a ne prođe nikad
jer zove se Vječnost.
Zdravka Marić
