Britanskom pukovniku Lewisu povjeren je zadatak nadgledanja obnove Hamburga poslije drugog svjetskog rata. U rekviriranju na korištenje dobiva prekrasnu vilu u koju ubrzo dovodi ženu i jedinog preživjelog sina, ali čini nešto neobično s čim se njegova depresivna supruga Rachel nikako ne može pomiriti. Naime njemačkog vlasnika kuće Luberta i njegovu kći Fredu ne prisiljava da napuste vlastiti dom iako na to ima puno pravo već im dopušta da ostanu i pokušava s njima uspostaviti prijateljski odnos.
Lewis i Rachel u ratu su izgubili sina, a Lubert suprugu tako da su svatko na svoj način tjeskobno zatečeni u vlastitim kavezima. Svatko od njih bori se s duhovima prošlosti pokušavajući uljepšati stvarnost. Dok se Lewis zatrpava poslom bježeći od braka koji je na rubu propasti Rachel i Lubert pronalaze zajednički jezik i upuštaju se u avanturu koja će im naposljetku otkriti njihova prava lica.
Veliki strahovi, gubitci i nade protkani su na ovim stranicama u kojima se otkriva jedna druga strana medalje, ona u poslijeratnoj Njemačkoj, tamo u zakucima gdje su sasvim obični, nedužni ljudi. Dok se oni “važni” nadmeću o podjelama ljudskih prava i granica, oni drugi na rubu su gladi i duševnog sloma.
Brook je u ovoj priči temeljenoj na istinitim događajima dramatično i osjećajno ispisao još jedan podsjetnik na to tko smo i što smo, kakvi smo i kakvi bi u suštini trebali biti.
Karolina Obradović
