U čekanju prolaze sati,
u čekanju odlazi
moje vrijeme,
dok nepomično stojim
i pratim te krajičkom oka
da ne bi propustila
tvoj slučajni pogled.
Ostajem gdje jesam
dok ti putuješ…
Puštam te da lutaš,
ne tražim te, ne zovem ti ime,
baš kao da ne postojim,
samo te promatram
s istim sjajem u očima.
Bio taj sjaj suza ili zanos,
zar je bitno?
Ja čekam, a u čekanju
sve odnosi vrijeme…
Karolina Obradović
