Evo te, kucaš opet na moja vrata?
Zasjenjena… bez lica
Dolaziš nenajavljeno…
Kao prijatelj ili kao kukavica?
Kucaš tvrdo, neodređeno
Teška srca otvaram ti vrata
Mirišeš na poznato
Pitaš jesam li zabrinuta?
Sjedimo same u mraku
Kažeš dugo nisi bila tu
Jadamo se kao prijatelj prijatelju
Strašno sam umorna kažem ti
Kao starica neka
Ne znam šta me sutra čeka
Da bar mogu teške dane prespavati
Ne brini kažeš mi
Vidjet ćeš, jednom rasplinuti će se sjete
I umorno tijelo bit će opet dijete.
Marijana Šimić
