Tuga

U sutonu bijelom
ostavljam dio
koji mi više ne treba
odlazim dok
tišina robuje
silasku noći
skrivajući velom
svojim tajnu,
tajnu rastanka
dvije sastavljene
duše silom
uništene u
bijeloj sobi patnje
Obučena u bijelu
haljinu natopljenu
bolnim uzdasima
posljednjeg hroptaja
životnog ciklusa
i jedna bijela golubica
koja lepetom svojih
krila tjera suze
očaja sa lica
mramornih
odnoseći svu bol
koja nastala je
pod bjelinom jednog
decembarskog jutra…