Mnogo se pitaju zašto stavljam točkice…
Kao greška pri pisanju…
Njima izražavam najsnažnije emocije
Koje se ne daju izgovoriti
Napisati…
Kad ostaneš bez riječi
Daha
Kada osjetiš dodir bez dodira
Kada se ogoliš
Do kraja
Kada te niz kičmu prođe drhtaj
Kada ti se usne zažare
Poput ružinog pupoljka
Kada ti riječi stanu u grlu
Sve su to tri točkice…
Sve emocije
Ljubavi
Ranjenosti
Nježnosti
Strasti…
Sve stane u tri točkice
Vjerujem da mnogi osjete
Značenje i dubinu…
Kada pišete
A kao da ne pišete Vi
Nego vas vjetar nosi
A vi hvatate riječi
Da ne odlete…
Jer su toliko duboke
U njima je toliko poruka
Snažnih
Kao da ti netko piše po leđima
I ježi ti se koža
I ti trenutci su neopisivi
Želiš da traju što duže
Jer ti godi taj dodir
Igra riječima
To su moje
Tri točkice…
Maja Ćulumović
