Tog jutra
Nisko letjele su divlje ptice
Kao slijepac u tom zagrljaju nostalgije.
Putuju.
Kroz oblake melankonije, dašak mekog pera i zrno melodije.
Tog jutra.
Miris kuhanog vina, cimeta i jabuka u mojoj ruci.
Dozivao je sjećanja, cijeli život u jednoj minuti.
Tog jutra
Nebo nikad bliže, nikad ljepše.
A život, u taj minut zbijen.
I prolazan i savršen.
Marijana Šimić
