Kad se puno daješ
Činiš to iz ljubavi
Ali u jednom trenutku
Osjetiš umor
I želiš pobjeći
Negdje u osamu
Da je zagrliš
Ako želiš vrišti
Plači
Izbaci sve emocije
Koje si putem pokupila
I tada shvatiš
Da ne možeš cijelom svijetu pomoći
Da i tebi ponekad treba
Ruka utjehe
Pogled bez puno riječi
U kojem ćeš osjetiti mir
Tišina te dodiruje
U njoj najglasnije čuješ
Što srce želi
Ponekad se zapitaš
Tko sam ja
Što ja želim
Volim
Negdje putem sam se izgubila
Al tišina me podsjeti
Na sve što srce voli
A ja volim tišinu
Neki svoj svjet
U kojeg nikoga ne puštam
Već sama se vratim
U stvarnost života
Napunjenih baterija
Kao nova ja…
Maja Ćulumović
