Koji živiš u meni…
Ti zbog kojeg sam počela pisati
Tamo u tvom gradu…
Već duže vrijeme si se pripitomio
Pustio si me
Da vjetrom pričam
Da ime ti ne spominjem…
A u svakom dijelu napravljenom
Sa ljubavi si Ti…
U riječima koje miluju
I dodiruju
Uvijek si bio Ti…
Pustila sam te
Da odeš dalje djelovati
Nakon dužeg vremena
Vratio si se sa vjetrom…
I sad ponovo se javljaš
Jer osjetiš bol u meni…
Tjeraš me da se probudim
Vraćaš mi osmjeh na lice
Jer napokon te vidim sretnog
Želiš da otvorim srce
Sve vidike
Da živim
I pišem
I crtaš mi osmjeh na lice
Vraćaš u moje oči sjaj…
Dok čujem da mi pjevušiš
Onim zvonkim glasom…
Koji liječi
Tuge
Nemire
Koji mi šalje poruke…
Koje ću prenijeti onim vjetrom u meni
Tamo gdje je najljepši pjev ptica
Reći ću da si sretan
Da si našao mir
I želiš da mi u dubini srca
Budemo sretni
Jer sve smo suze isplakali
Vrijeme je za promjene
Već ih osjećam
I idem novim putem
Ti pratiš me
Iako te nitko ne vidi
Tvoji su tragovi
Svugdje ostavljeni
Samo treba slušati glas
U nama
Jer čuti ćemo
Sve što si htio reći
Maja Ćulumović
