Ne diraj srce moje, od magle i tmine skrojeno! Progutat će te, zgrabiti svojim ljepljivim pipcima tako da nikada više ne pronađeš pravi put. Postat ćeš isprljan nečistoćom i obilježen grijehom jasno ti ispisanim na čelu da cijeli svijet zna kome si pripadao.
Idi, molim te, ali ostavi trag stopama satkanim od nura, obasjaj život onoj što će umjeti cijeniti ljepotu tvoje duše. Blistavost tvog pogleda.
Ja nisam ta, ma koliko pokušavala biti.
Ne umijem voljeti, uprkos pustoj želji i sav trud naučiti me tome ostaje samo nalik…zrnu prašine u pustinji. Beznačajan i bezvrijedan jer ja…od šejtanske vatre oblikovana…nisam dobra ni za koga. Suze su mi crne, pogledaj! Emocija nemam, davno ih je odnijela bujica života, ostavljajući običnu prazninu, ljušturu bola i tuge. Magla sam i tmina, grešna i nečista, zato bježi…ne osvrći se…postani gluh za moje jecaje.
Korak po korak i budi mi sretan.
Molim te, samo mi budi sretan.
Devla Pilav
