Tebi nikada nisam rekla
Prigrlila sam
Sve osakaćene boli
Iz tvojih zagrljaja
Jer ogromna je moja invalidnost
Tebi nikada poželjela ne bih
Uvele snove i prazne kutije želja
Jer osiromašio si moje dlanove.
Tebi nikada poklonila ne bih
Senilne uspomene i mrvice nade
Prazne ruke i žive zablude
Debele zidove ove tamnice.
Tebi nikada posudila ne bih
Moje cipele što svake godine
Usvoje jedan trn više
Niti ljubav moju
…potisnutu
Što kao nevin čovjek pred osudom
S vremena na vrijeme
Liječi se grižnjom
I drhti pred tvojom odlukom.
Marijana Šimić
