Uvijek postoji i neko sutra.
Čak i onda kada ga nema.
Sutra je u ljudima,
snažno, intenzivno, obećavajuće.
Imaginarno vrijeme
u kojem će se desit
sve ono što već nije, a trebalo je.
Sutra će biti daleko bolje nego danas.
Ono već snažno pulsira i potiskuje život
prema naprijed, noseći sa sobom rijeku
nade, želja, obećanja.
Sveprisutno sutra ne posustaje nikad.
Dječje, vedro i opušteno.
Odraslo, brižno i prenapregnuto.
Staračko, bojažljivo i sjetno.
Samrtnički molećivo i halucinantno.
Zapisano u genetskom kodu naše vrste.
Neophodno za preživljavanje.
Kao zrak, kao voda.
Kao ljubav.
Sutra.
Marijana Martinčić
