Nekada sam naivno mislila da su strašni računi rezervirani za kredit, porez ili popravak automobila. Danas, najveći strah imam od otvaranja računa za struju što je postalo moja mjesečna tjeskoba.
Nakon što sam vidjela taj famozni račun za prošli mjesec, pomislila sam da je došlo do neke zabune i poslan mi je račun od neke firme. Ali ne, sve je bilo točno. Toliko točno da bih mogla zatražiti audiciju za reality show pod nazivom “Preživljavanje u vlastitoj kući”. Cifra na računu bila je tolika da sam se ozbiljno zapitala trebam li ga poslati Netflixu na ocjenu, jer ovo je očigledno triler godine. Zamalo sam od hladnoće pala u nesvijest, što je ironično, s obzirom na to da sam već nosila tri debele majice, vunene čarape i šal u vlastitom dnevnom boravku
Kuća mi je izolirana samo sjećanjem na toplije dane što znači da toplina koju uspijem proizvesti bježi brže nego moja motivacija za štednju. Već sam se navikla na to da mi je zimi hladno u već spomenuta tri sloja odjeće.
Naravno, struja nije jedini krivac za moj budžetski slom. Računi za internet i mobitel također su visoko rangirani u mojem osobnom financijskom hororu.
Moj Wi-Fi je toliko skup da bih ozbiljno razmislila o njegovom gašenju, samo da nije činjenice da bez njega ne bih imala čime ublažiti bol uzrokovanu ostalim računima.
Zdravstveno osiguranje? Oh, i to imam! Plaćam ga više nego što ga koristim i smatram da mi služi samo da pokrije troškove mog budućeg infarkta koji će se dogoditi dok ću gledati račune. Svaki put kad se razbolim, završim kupujući lijekove u ljekarni jer mi je brže i jeftinije nego pokušati dobiti termin kod liječnika. Ironija leži u tome da sve ovo plaćanje za zdravlje vjerojatno mi diže tlak više nego što bi ga podigao bilo koji lijek. Vjerujem da sam jedna od onih koja plaća dodatak za situacije “što ako mi se nešto dogodi”, a ništa mi se ne događa. Osim, naravno, hladnoće i stresa, ali to zdravstveno osiguranje ne pokriva.
Taman kad pomislim da sam dotaknula dno, dođe mi račun za komunalnu naknadu, smije mi se u lice govoreći “Preživjela si struju, internet i zdravstveno osiguranje? Sad pokušaj ovo.”
Ponekad se pitam, je li vrijeme da razmislim o alternativnim načinima preživljavanja? Možda da pokrenem neki biznis kao, naprimjer, iznajmljivanje hladnoće iz vlastite kuće. “Doživite Sjeverni pol u udobnosti vlastitog sela!” Mogla bih organizirati ture po sobama u kojima se može vidjeti vlastiti dah.
S druge strane, možda jednostavno trebam promijeniti životni stil. Prvi korak, odbaciti sve aparate koji troše struju. Drugi korak, paliti svijeće, što je dva u jedan dobitak. Grijat će me i služiti mi kao izvor svjetlosti.
Treći korak još nisam smislila, ali otvorena sam za ideje.
Dok ne nađem dugoročno rješenje, učim se živjeti sa svojim laptopom na minimumu svjetline i pokušajem da grijalicu palim samo ako sam baš pri umiranju. Ako me tražite, sjedim zamotana u deke, uz račun za struju koji promatram s više straha nego horor filmove.
Ipak, pokušavam se držati pozitivno tješeći se da je hladnoća dobra za očuvanje moje kože, a i svaki korak do kupaonice sada je avantura, jer krećem u ledene teritorije. Oduvijek sam željela živjeti avanturistički.
A možda jednog dana kad računi padnu, što se vjerojatno nikad neće dogoditi, sve ovo bit će samo zabavna priča za prepričavanje. Ako ništa drugo, naučila sam živjeti i funkcionirati bez osjećaja u prstima.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
