Ljubav koja ima sto lica
Sto života
Izmjenjuju se ljudi
Razni gradovi
Pruge koje me vode nepoznatim smjerovima
Svugdje sam bježali
Pokušavajući zaboraviti
Ljubav negdje u meni zaključanu
Njen se odjek tako glasno čuo
Kao grleći glas planinom odjeknulo
Hodala bi u noći
Da me nitko ne vidi
Našom ulicom
Prvim poljupce
Koji je zauvijek u sjećanju ostao
Hodajući dalje
Nešto me u srcu stegne
Tvoji odlasci
Oplakani proljetnim kišama
Koje su se stapale s našim suzama
I godine su prošle
Ali ona živi
Jer ima sto života
Moje lice prekrile su prve bore
Sijede vlasi
Ali ti ne može da mi ne dođeš
Jer to je ljubav koja živi
Imala je sto lica
Sto života
I danas se o njoj piše
Jer to je ljubav vječite
Dodirujem prstima sve uspomene
Dok liju proljetne kiše
Dok kosa mi se stopila
S kišom
I suzama
I miris
Tvoj miris
Okupao me svu
Da zauvijek mirišem po tebi
Po proljetnim kišama
Živjela je i živi
Ljubav sa sto života
Maja Ćulumović
