Na sutrašnji dan, 31. listopada, obilježava se Svjetski dan štednje. Navodno su se na taj dan, prije točno sto godina, sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova i usuglasili se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva. Tada su se odlučili boriti protiv rasipništva. Mislim da nisu previše postigli u ovih sto godina, ali što ja znam. Možda čak nisam ni idealna osoba za pisanje o temi štednje, ali to me ne sprječava da pišem.
Prvo da definiramo, što je to štednja? To je iluzija da ćete jednog dana, nakon odricanja od gotovo svega što vas čini donekle sretnima, imati novac za sve one divne stvari koje vam trenutno izgledaju kao nedostižan, najviši planinski vrh. To govorim o nama običnim smrtnicima, koji naporno radimo za svaki euro, dinar, ili za koju već valutu radimo.
Svi smo mi barem jednom u životu pokušali uštedjeti. Krećemo odlučno, kao maratonci na startnoj liniji, s pogledom uperenim u budućnost financijske sigurnosti. I što se dogodi? Život. Pogodi nas poput meteora rugajući nam se u lice i s podsmjehom nam govori “Kamo si krenuo, luzeru?”
Svi mi vrlo dobro znamo koji je prvi korak štednje. Trebali bismo si uskratiti neka zadovoljstva i luksuze. Kao naprimjer, odlazim u kupovinu namirnica i trebala bih se strogo držati popisa te kupovati ono što mi je zaista neophodno. To znači da mi nije potrebna tristogramska čokolada koja mi se smiješi s police, ili Mojito koji je snižen dvadeset posto. Isto tako trebala bih se odreći kave, pića nakon poslijepodnevne smjene ili kupovine hlača sa Sheina koje gledam već danima. Ukratko, trebala bih se odreći svega što mi život čini podnošljivim.
Imate li ikad osjećaj da kad odlučite štedjeti, svemir se odmah uroti protiv vas? Kao, odete u dućan po kruh i mlijeko, i odjednom su svi proizvodi na akciji. Još gore je kad radite u dućanu. E, pokušajte tada uštedjeti. Akcije su svugdje oko vas i, što tada radite? Kupite, naravno! Jer, uštedjeti na akciji je isto kao neki oblik štednje, zar ne? Tako barem uvjeravate sebe dok vadite karticu i sve te proizvode sa super akcije trpate u košaricu. I dok trepnete, bankovni račun vam je opet na nuli. Sve ono ušteđeno, s kojim ste si možda mogli priuštiti hlače, čokoladu i Mojito, ode u vjetar.
Da ne zaboravim spomenuti sve savjete o štednji koje nam predlažu stručnjaci. Smanji grijanje, isključi svjetla, peri veš dok je jeftinija struja. Da, kao da nemam pametnijeg posla nego čekati noć kako bih dežurala uz perilicu. Ili, možda, stajala pored daske za peglanje i poluotvorenih očiju peglala odjeću koja će ionako biti izgužvana jer će je djeca još petnaest puta preokrenuti u ormaru.
I onda dođe prosinac, i Božić, koji nema smisla provesti bez sedamsto i jedne lampice koje će, naravno, svijetliti cijele noći. Jer što je Božić bez božićnih lampica?
Ali, nije sve tako crno. Štednja vas može naučiti strpljenju… ili vas natjerati da shvatite kako je instant sreća u obliku dostavljača možda bolji izbor nego čekanje da novčanik magično postane deblji. U svakom slučaju, ostaje nam nadati se da ćemo jednog dana, kad se zbroje svi ti mali iznosi koje nismo potrošili na gluposti, moći reći eto, napokon sam uspjela nešto uštedjeti! Pa, barem do sljedećeg sniženja.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
