Postoji stanica zove se čekanje
Na toj stanici ostaju najuporniji
Oni koji znaju čekati
I kad kiše padaju
Kad snijeg zabijali
Gdje vlakovi se izmjenjuju
Iz dana u dan
Iz sata u sat
Vrate me u one dane
Kad smo putovali vlakovima
Stajali na raznim peronima
Vidjeli mnoge ljepote
Upoznali razne ljude…
Al sve je manje vlakova koji voze
I sve je manje ljudi koji čekaju
To čekanje ima još jedno ime
Zove se nada
Nada koja živi u srcu
I ne može je pokolebali ni loše vrijeme
Ni kašnjenje vlakova
Jer kad voliš
Čekat ćeš i kad nitko više ne bude čekao
Jer ti si vrijedan svakog čekanja
Ti si vrijedan moje ljubavi.
Maja Ćulumović
