Jeste li nekada čitali romane Agathe Christie? Ja jesam, davno, u osnovnoj školi. Za mene to nije začuđujući podatak, jer cijelo to razdoblje mog djetinjstva ja sam provela uglavnom čitajući, tako da sam gutala sve što je tada nekako bilo moderno, a Agatha Christie je kod nas tada imala svoj procvat, iz nekog razloga. Zašto to spominjem – jer me krimić ove autorice vratio u to vrijeme. U vrijeme kada je sve nekako bilo puno jednostavnije, ne zato jer sam ja bila u osnovnoj školi, nego su vremena i ljudi bili totalno drugačiji, a to moja generacija, i generacija autorice zna.
Autorica ne krije da je i sama ljubiteljica Agathe Christie, progovara u tome otvoreno kroz svoj lik Daisy Wright, koja je očito inspirirana njenom Miss Marple, u to uopće nema sumnje. Mene osobno malo zbunjuje najava na knjizi – prvi slučaj Daisy Wright – tako piše, pa sam očekivala da će Daisy biti jedina zadužena za rješavanje slučaja, no autorica uvodi i detektiva u srednjim godina, a i njegovog partnera, pa Daisy po mom mišljenju pomalo pada u drugi plan. Neću vam puno otkrivati o radnji, jer bih voljela da knjigu doživite sami – zaista je zgodan krimić, koji se nevjerojatno brzo i s lakoćom čita. Radnja je smještena u mali pansion po imenu ‘Serenity’, i autorica nas odmah na početku kroz kratka poglavlja upoznaje sa likovima, od kojih će svi osim ubijene osobe postati sumnjivci, kao i kod Agathe Christie. Kroz roman ima jedna neobičnost, imena se non stop pojavljuju u punoj formi, s imenom i s prezimenom, to nisam vidjela još nigdje, jedino je Daisy samo Daisy. Nakon što je pronađenom tijelo jedne gošće, kreće igra mačke i miša, i otkrivanje tragova malo po malo, pa ono klasično pogađanje tko bi mogao biti odgovoran za smrt te osobe – ja naravno nisam pogodila, jer inače nisam dobra u pogađanju niti predviđanju što će se dogoditi u ovakvim tipovima priča. Nemojte se zavarati, iako je roman kratak, poprilično je ‘zakukuljen’ i ima puno detalja za popratiti i povezati, a moj je mozak preopterećen ovih dana, pa meni ništa nije bilo očito niti očekivano.
Stil pisanja je jako jednostavan, pa bih svrstala ovu knjigu u odlično ljetno štivo, a knjiga je tako tanka, da vam stane u torbicu za plažu, ne znam koliko toga da sa sobom nosite. Iznutra je lijepo pregledna, poglavlja su kratka, jasna, sažeta, pa između kupanja nećete zaboraviti što ste pročitali, a knjiga se pročita za jedan dan na plaži ili uz bazen bez problema. I iako se radi o krimiću, usudim se reći da je štivo jako opuštajuće. Možda zbog naziva, možda zbog malog pansiona prepunog wellness usluga koje nudi, možda jer me podsjetilo na djetinjstvo, evo ne znam, ali znam da mi se knjigica baš svidjela.
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
