Bila jednom jedna djevojka, pomalo prgava, naviknuta da joj se u svemu ugađa i da sve bude po njezinom. Imala je sasvim normalno djetinjstvo i, iako je mislila da je upravo njoj najteže, bila je sretna. Tvrdoglava, svojeglava, uvijek je uporno tjerala po svom.
Ali bila je sretna.
Kako je odrastala nešto joj se dogodilo.
Dogodio joj se život. Pokazao joj je svoju grubu stranu, a ona je smatrala da joj se osvećuje za sve one dane kada ga je uzimala zdravo za gotovo.
Malo-pomalo djevojka je postala žena i na tom putu nešto je zaboravila. Sve što je narednih godina poznavala bila je tuga, i ona se zaboravila smijati. Osmijeh na njezinom licu bio je toliko rijetka pojava da se i njoj samoj u trenutcima kada se dogodio, činio potpuno neprirodan. Zatvorila se u sebe i nitko joj se nije mogao približiti.
Godine su se kotrljale, u ženi se skupljala nemoć koja ju je polako uništavala. Sve dok žena nije rekla ‘dosta je!’
Riješila se emocionalnih vampira i okružila se pozitivnim ljudima koji su joj malo po malo počeli vraćati osmijeh na lice.
Prilikom tog svog putovanja zvanog život izgubila je puno. Još se uvijek ne smije iz sveg srca i još je uvijek nešto koči. Ali sigurna je da će se uz prave ljude njezin smijeh jednom ponovno glasno i iskreno zaoriti, i to će biti pjesma koja će izliječiti svu njezinu bol. Jer smijeh je ipak najljepša melodija.
Svatko bi trebao moći uživati u dobrom smijehu, ali činjenica je da zapravo sve manje ljudi u svom životu pronalaze vremena i razloga za smijeh.
Ali trebali bismo moći pronaći!
Smijeh je zaista zdrav, čini nas otvorenijima prema novim ljudima, pomaže u reguliranju emocija. Navodno smijeh smanjuje stres, čak i poboljšava naše pamćenje.
Smijeh pomaže da svijet postane bolje mjesto. Zarazan je i svi bi se trebali smijati više i češće.
Zato pokažite svoj osmijeh jer on ne košta ništa, a vama i drugima može pomoći puno. Možda, samo možda da se žena nije zaboravila smijati, tuga nikad ne bi imala šanse protiv nje.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
