Tako sjedimo na plaži, ne znamo jesmo li došli ili pošli, bi li se kupali ili ne, kad nam priđe muškarac s brošurom u rukama. Najradije bih se pravila da ga ne vidim, ali to je gotovo nemoguće. Prepoznao je potencijalne žrtve i čini ono u čemu je odličan. Izlaže nam ponudu, jednodnevni izlet na Kornate. Muž i ja se pogledom pokušavamo dogovoriti koji od nas dvoje će ga se riješiti, ali on se ne da smesti. Nudi nam vožnju brodom, razgledavanje ljepota Kornata uz turističkog vodiča, aperitiv, doručak, ručak, piće u neograničenim količinama, i to sve za ne tako malu cijenu. Ne usudim se preračunavati u kune jer to nema smisla. Kuna već odavno, nažalost, nema.
Čovjek je to sve tako lijepo upakirao i uspio nas nagovoriti. “Ne morate ponijeti ništa, samo šešir, osmijeh i dobro raspoloženje”, to je naglasio nekoliko puta.
Ujutro smo bili prvi ispred broda, odabrali najbolja mjesta, barem nam se tako činilo na prvi pogled, i naša avantura je započela. Osmijesi nam možda nisu bili široki jer smo se probudili prilično rano, ali trudili smo se zadržati dobro raspoloženje. Nismo doručkovali u apartmanu jer smo smatrali da za tim nema potrebe. Ipak nam je bio garantiran doručak.
Nakon što smo krenuli, prvo s čim su nas ponudili su rakija i čajni kolutići. Kombinacija za deset ali, hej, džabe je pa hajdemo probati. Od rakije se nisam ni stresla, pojela sam jedan kolutić i čekala famozni doručak. Od okruglog peciva s kriškom salame podriguše i sira ja se čak mogu najesti ali, nažalost, moja ekipa baš i ne.
Vožnja brodom bila je, recimo, udobna, a turistički vodič oglasio nam se sa zvučnika točno tri puta, na četiri jezika. Kad su nas iskrcali, rečeno nam je da pratimo znakove i vratimo se na brod za dva sata.
Ponosna sam na samu sebe jer se nisam izgubila, ali da sam bila sama, ne garantiram da bi ishod bio isti. Tko zna gdje bih završila. Malo smo se penjali, pa malo spuštali, opalili koju fotografiju, naravno jer bez toga ne ide. Ako nije na fejsu, nije se dogodilo. Zatim je slijedilo moje omiljeno, kupanje u slanom jezeru. Pošto je meni voda uvijek prehladna, ugodno sam se iznenadila. U tom se jezeru nisam uspjela ni rashladiti. Neka i ja jednom osjetim ono “voda je pretopla”. Mislila sam da je to samo mit.
Dva sata kasnije slijedio je ručak od kojeg se nisam najela, ali tko mi je kriv što sam izbirljiva. Zatim još malo kupanja, skakanja s broda (ne ja), zatim povratak na kopno.
Je li taj izlet vrijedio uloženih eura? Na prvu bih rekla čvrsto, ne! Ali koji novac uopće može platiti tu ljepotu? Predivno, tirkizno more i otoke koji te mame da pristaneš i ostaneš na njima, zauvijek.
Zapravo, za dobar provod nije bitna hrana ili piće. Tek sam kasnije shvatila smisao rečenice “Ponesite šešir, osmijeh i dobro raspoloženje”. Nema veze ako ostaneš gladan, ako je rakija preslaba, a vino prekiselo. Nema veze ni to što turistički vodič ne postoji već je samo snimljen glas koji dopire sa zvučnika. Ako imaš dobro društvo, optimizam, osmijeh te dobro raspoloženje i parizer će imati okus pršuta, a čaša će ti uvijek biti napola puna.
Zato, ako ikada odlučite otići na taj ili sličan izlet, obavezno ponesite osmijeh i dobro raspoloženje. Šešir vam, zapravo, nije potreban jer će ionako odletjeti u vožnji brodom.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
