Sinoć sam ju čitala do pola jedan samo kako bi ju jutros, točnije sada, završila. I beskrajno, beskrajno uživala u toplini i šarmu ove prave opuštajuće priče.
Djelovala mi je baš kao melem na dušu. Tamo gdje su nastale rupice ili ožiljci na mom srcu, ova ih je knjiga djelomice popunila. Divno je kada autor tako vješto prenese emocije koje i ti kao čitatelj prolaziš u životu..
U knjizi je opisana povezanost Clementine, glavne junakinje s njezinom tetom, ali i emocije nakon gubitka tete. Njezina izgubljenost, traženja same sebe. I gdje ona u stvari pripada. A onda se dogodi Iwan, muškarac s kojim se upozna, ali na čudan način. Vremenski jaz je to što ih razdvaja, sedam godina.
Sama je autorica divno ispreplela knjigu utkajući u nju romansu, nježnost, lepršavost. U nijednom trenutku mi knjiga nije dosadila već me kroz radnju sve više privlačila k sebi.
U pitanju su i prošlost i sadašnjost. U pitanju je tko smo bili, što jesmo i živimo li uistinu ako se odvojimo od svijeta zbog bojazni od povrijeđenosti.
Glavna je junakinja prošla isto što i ja. Slično, zapravo..
I u potpunosti je razumijem kada su u pitanju sigurnosti srca i dobro poznata rutina. Željela se zaštititi..
No, sudbina katkad pise svoje pa je taj čaroban stan, Clementine donio nešto novo. Samo je ona ta koja će morati odlučiti je li spremna zakoračiti u nešto novo ili ostati u ustaljenoj rutini..
Moje najtoplije, najsrdačnije preporuke za ovaj topao, romantičan i predivan roman.
Magdalena Jelić
