“Iz otkrhnutih dijelova
iz ožiljaka,
iz slomljenosti,
raste najljepša verzija tebe.”
Ova zbirka nam donosi pravu riznicu riječi gdje se autorica vrlo često obraća sama sebi, baš kao da gleda u zrcalo i priča svom odrazu. Sama zbirka podijeljena je na četiri etape od kojih mi je najdraža druga pod imenom “Krhotine”, tu se zapravo vidi sva snaga koju je morala naći negdje duboko u sebi kako bi se izdigla iznad svega, a ponajprije iznad sebe, svojih strahova. Ova zbirka je ujedno i obećanje jedne djevojčice jednom dječaku, koje je na kraju svega i ispunjeno. Uživala sam u svakom slovu ove predivne zbirke i mogu samo reći da svi mi u moru čekanja moramo naučiti čekati prvo sebe. Sebi moramo biti najvažniji, jer život je prekratak da bi na kraju svega zbog nečega žalili.
“Ja sam sve moje riječi
I one sretne, nasmijane.
I one tužne, razderane.
Svi moji zarezi, zastajkivanja,
moje tri točke, prešućivanja.”
Od mene preporuka.
Martina Kopić
