Razmišljanja
promišljanja
misli
poeme
sve to trči
po umu
dok odsutno
gledam u daljinu
koraci tišine
odzvanjaju
toliko glasno
da zaglušuju
svu okolnu buku
koju izaziva
bezvezno blebetanje
nebitnih osoba…
Lutam
po tamnim
zakucima svoga uma
brišem prašinu
na drvenim ormarima
svojih sjećanja
brižno sam ih
sve tu sačuvala
slažući pomno
papir po papir
na urednu hrpu
groblja zaboravljenih uspomena…
Martina Kopić
