Budi se u praskozorje. Oko nje je mrkli mrak. Ništa ne vidi… Odlučuje podići rolete i otvoriti prozor, da bi u sobu doprlo makar malo svjetlosti. Vani je zagušljiva magla, tek se slabo razaznaju obrisi predmeta. Hvata ju panika… Sudara se s predmetima u dnevnom boravku, pomahnitalo odlazi u hodnik, ondje također pali svjetlo, no bezuspješno. Naposljetku shvaća da je slijepa… Kao da ju netko promatra i uhodi, a sve u namjeri da ju ubije. Osjeća kako ju slijedi… Pokušava iščitavati svoju poeziju, ali sve joj je nejasno. Oprezno dolazi do spavaće sobe, nezgrapno sjeda na krevet i poželi probuditi ukućane, ali njih nema ni na vidiku. U tome trenutku prestaje san unutar sna, a započinje java…
Lorena Vojtić
