Padam i nikako
ne mogu spriječiti
bolan jecaj nakon
što mi se smrtno tijelo
uz mukli udarac
stapa sa tvrdom zemljom…
Jecaj koji se
prelama preko mojih
usana rođen je iz
same srži mog postojanja
i tamo se vraća
da ostane utisnut
poput pečata
vječno kao podsjetnik
na to da svi padamo
zbog različitih uzroka
koji većinom ni nisu
do nas,
ali ono što jest
isključivo do
nas
najteže je pitanje
od svih pitanja…
Hoćemo li ikada više
ustati?
Martina Kopić
