Ne znam jeste li čitali ikada ovu autoricu, ali mene njena mašta oduševljava, i to jako. Ovo mi je druga njena knjiga, i teško da bih mogla reći koja mi je bila bolja, jer svaka je izvrsna na svoj način. Jutros rano sam ovu uzela na čitanje, i mislila sam samo malo zaviriti u nju prije posla, no nisam ju mogla ispustiti iz ruku, jer mi je bila strašno napeta i jako, jako zanimljiva od samog početka!
Knjiga počinje dramatično – mlada žena je puštena iz ustanove za mentalno oboljele, jer više nema ‘napade’ radi kojih je u nju bila zaprimljena, ali s obzirom na to da je tamo provela previše godina, gotovo da je i nesposobna za život izvan nje. Sama je, nema novaca, nema doma, a većina stvari u vanjskom svijetu joj je nepoznata i nova. Ne voli ljude, ne voli dodire, a boravak u toj ustanovi ostavio je strašno duboke traume u njoj, pa ne zna ni sama kako će nastaviti dalje sa životom. No, uspijeva se zaposliti u jednoj pekari, gdje joj vlasnik udovac nudi smještaj u svojoj napuštenoj kući, u kojoj mu je prebolno živjeti jer ga previše podsjeća na obitelj koju više nema, i Aura nekako uz pomoć njega kreće prema tome da se osovi na svoje noge. No, opet ima te ‘napade’ za koje isprva ne zna što su, a onda malo po malo počne shvaćati da je telepatski povezana s jednim muškarcem, da vidi što i on vidi, da osjeća što i on osjeća… i Awan je kao dječak imao te iste ‘napade’ i osjećao tu povezanost s drugim živim bićem, no nije si to znao protumačiti, sve dok se Aura nije vratila u njegove misli i osjećaje, nakon što ju godinama nije ‘čuo’, jer je bila pod utjecajem lijekova kojima su ju drogirali. Oboje su isprva šokirani tom povezanošću, a onda ubrzo otkriju i da privlače jedno drugo, pa se Awan odlučuje pronaći ju, i biti s njom i fizički, a ne samo u svojim mislima. No, put k njoj će mu prepriječiti njen otac, koji ju je i strpao u tu ustanovu…
Prekrasno osmišljena i napisana povezanost Awana i Aure, oduševile su me scene njihove telepatske komunikacije i razmjene misli i osjećaja, te njihovo zbližavanje i zaljubljivanje, a da se nisu još uživo ni vidjeli niti sreli. Petra Grahovec je to divno izmaštala i majstorski to pretočila u ovu genijalnu ljubavnu priču, zaista, zato kažem da me njena mašta ovdje opet ostavlja bez daha. No, ima tu i akcije, drame, i puno puno emocija, a sve to priču čini jako uzbudljivom, do te mjere da sam danas skoro zakasnila na posao, jer ju nisam mogla ispustiti iz ruku, jednom kad sam ju počela čitati.
Bravo Petra, ja jedva čekam tvoju iduću knjigu! Dok ona ne dođe, uživam u tvojoj Wattpad priči „Začin ljubavi“, za koju se isto iskreno nadam da će dobiti svoj tiskani oblik!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
