Doista čovjeka umori tuđa zloba, zlobni jezici…
I kad si sretan, pokvare…
I kad si tužan, dokrajče te…
Gdje ste bili kada sam vodila tešku bitku?
Gdje ste bili kada sam sklupčana plakala od bola?
Gdje ste bili kada sam bila sama u svoj toj boli?
Pustite me da se borim sa tugom kako znam…
Pustite me da živim kako mi određuju…
Pustite me da umirem polako bez ikoga svoga…
Samo me pustite, jer ni u snu ne znate kako je živjeti ovakvim životom…
Susan Day
