Pusti

Pusti vremenu
da odnese sve
zaboravu
tamo negdje
u onu ladicu što
groblje uspomena
se zove
dok ti opraštaš
se od svega
onom jednom suzom
što nijemo, a teško
klizi niz obraz…
Pusti vremenu
da izlječi svaku
onu ranu
što stalno iznova
si ušivala je,
a ona iznova se
otvarala i
krvarila…
Pusti ljudima
da vjeruju u
ono što žele
ti znaš istinu…
Pusti vjetru
da na svojim krilima
odnese svu prašinu
boli što
poput plašta
obavila te…
Pusti…
Vrijeme ionako
liječi sve…