Na svoju sramotu javno ću priznati da nisam do sada čitala ovog autora. No, evo, ispravljam tu grešku, također javno! U svoju obranu mogu reći samo da unazad par godina zaista više čitam domaće autore, a od prije godinu dana trudim se da to bude čak i u većoj mjeri nego strane, a sa zadovoljstvom također otkrivam da na našoj domaćoj sceni ima knjiga i autora daleko kvalitetnijih od stranih. Ovaj autor i ova knjiga su dokaz za tu tvrdnju.
Radnja romana smještena ja u 1990. godinu, koje se ja baš i ne sjećam tako dobro, jer sam bila osmi razred osnovne škole, pa prije nego što je počeo rat i cijeli se moj svijet urušio, ja sam dramila oko toga što nećemo ići na ekskurziju, totalno nesvjesna da se cijela jedna tadašnja država raspadala. No, to nije u fokusu radnje, već je suptilno provedeno samo kao kulisa ‘pravoj’ radnji, koja je zapravo rješavanje jednog kriminalističkog slučaja. Ali ovo je sve samo ne jedan obični krimić, a ne, nikako! Tribuson je genijalan i originalan, pa on uz zanimljiv i napet slučaj ‘Stršljena’ koji cijanidom truje naizgled nasumične žrtve po Zagrebu pretvara i u bračnu melodramu. Njegov glavni lik, inspektor Dogan je meni fenomenalan. Tako je ljudski i realno prikazan, da je s lakoćom povjerovati da je on stvaran lik, kojemu najveću glavobolju u životu zadaje njegova prelijepa žena za koju je uvjeren da ga vara, tj. Da ‘šara okolo’, a on iako je vrhunski inspektor, jednostavno to ne može dokazati, već svoje uvjerenje temelji isključivo na indicijama. Njegova žena ne radi, pa mu svaki dan priprema gurmanske obroke i peče mu i priprema slastice koje on naprosto obožava, ali on je uvjeren da to sve radi samo da prikrije svoje izvanbračne izlete, pa kada se prvo Stršljenovo ubojstvo poklopi s idejom njegove žene da ode s prijateljicom na skijanje bez njega, Dogen ne zna kojom bi se misterijom prije bavio – otkrivanje tko je taj samoprozvani Stršljen, ili otkrivanjem tko je taj s kim ga žena vara. Ovo drugo pokazat će se nemogućom misijom, no ovo prvo će fantastični inspektor riješiti ajmoreći lijevom rukom.
Knjiga je bila strašno zanimljiva i napeta za čitanje, i pročitala sam ju u jedno poslijepodne. Toliko sam se uživjela i u radnju, iako mi je kao što sam rekla vrijeme radnje i nekako daleko i pomalo mutno u sjećanjima, tako i u muke užasno simpatičnog ‘Dogija’, kako ga od milja zove njegova žena. Baš jedan odličan krimić, samo malo obojen politički, tek toliko da priči da jednu veću dozu ozbiljnosti i scenske pozadine tog vremena i mentaliteta ljudi, a opet i na samom rubu humora i kritike svega spomenutog. Ništa ne napada direktno, već je tako majstorski napisano, da ostavlja čitatelju prostora da sam stvara svoje zaključne, donosi svoje sudove, i opredjeljuje se sam za ovu ili onu stranu, na primjer je li Dogen samo ljubomorni posesivac koji umišlja da ga žena vara ili ga intuicija ipak ne vara? Ucjenjuje li Stršljen gradsku upravu zaista zbog novca, ili je posrijedi neki veći plan? Koliko toga je uspio potrovati i koliko će ljudi umrijeti od cijanida prije nego što nesposobnjakovići iz policije nekoga uhite? I tko je on uopće?
Svakako preporučujem, jer iako možda djeluje kao teže štivo, knjiga je zapravo idealna za opuštanje na godišnjem odmoru!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
