Nisam se rodila u proljeće.
Tek nadomak.
Na dohvat ruke.
I uvijek je bilo tako.
Tek nadomak
su bili ljudi, pojave i stvari do kojih mi je istinski bilo bilo.
A možda ni sama nisam ispružila ruku dovoljno.
Ni Bog Adama nije dotakao prstom u trenutku dok ga daruje životom.
Možda nije stvar u doticanju.
Bit će da ima stvari jačih od taktilnog doživljaja.
U pravo vrijeme.
U proljeće,
kada počinje.
Marijana Martinčić
