Prodavnica starih stvari 5. deo

Sara je zatvorila dnevnik, zažmurila i zamislila sebe u takvoj situaciji.
Ko je ova žena? Tako nežna i puna divnih emocija. Sad je još više želela da je upozna. Ali prvo će pročitati ceo dnevnik. Mora znati šta je bilo do kraja.
Već je bilo jako kasno i rešila je da ode na spavanje. Ako bude nastavila sad čitanje, neće moći da zaspi a ujutru opet ustaje rano.
Odložila je dnevnik na stočić koji je bio kraj fotelje, obukla pidžamu i uvukla se u krevet.
Premorena i uzbuđena zbog svih tih dešavanja brzo je zaspala.
Probudilo je lupanje na vratima. Tek nakon par minuta shvati šta se to čuje. Ustala i otvorila vrata.
„Dobro veče! Treba mi Srđan. „ Lep ali totalno pijan mladić, zaplitao je jezikom.
„Srđan ne živi ovde, već preko puta. „Reče i pokaza prstom stan naspram njenog.
„Ups, izvinjavam se mlada damo. Laku noć i lepe snove…. „ Dotetura se nekako do Srđanovih
vrata, a onda se još jednom okrenu i posla joj poljubac.
Sara se nasmeši i uđe u stan. Sladak je. Pomisli ona i vrati se u krevet.
Ujutru je ustala ranije kako bi sredila neku dokumentaciju za radnju.
Obukla je toplu vunenu haljinu koja je blago naglašavala predivne linije njenog tela. Kosu je vezala u rep, stavila maskaru, malo rumenila i sjaj za usne. Izgledala je veoma sveže, odmorno.
Obula je čizme i svoj omiljeni kaput braon boje i krenula na posao.
Bili su to prvi, novembarski dani. Zima je stidljivo najavljivala svoj dolazak. Prvi mraz je ostavljao tragove na staklima automobila i podsećao vozače da pripreme zimsku opremu.
Sara, ušuškana u svoj kaput i topao šal, sitnim ali brzim koracima, brzo je stigla do radnje.
Čim je ušla uključila je klimu i stavila vodu za kafu. Miris sveže lakiranog nameštaja, postao je nešto na šta se Sara već navikla i bila je zadovoljna jer se nalazi u svojoj malenoj radnji koja je imala sve više posetioca pa i kupaca.
Pogledala je poštu i proverila mejlove. Ništa značajno nije videla. Dok je uživala u ispijanju prve jutarnje kafe, tražila je po internetu neki interesantan komad nameštaja.
Setila se dnevnika, kojeg je sinoć čitala pred spavanje i zamišljen pogled joj odluta kroz prozor, ka parku.
Trebala sam da ponesem dnevnik. Možda ne bude mnogo gužve danas, mogla sam da
nastavim sa čitanjem. Pomisli Sara.
Iz razmišljanja je trže zvono telefona.
„Dobro jutro, najlepša komšinice! Nadam se da ti noćas nije smetala glasna muzika iz mog
stana? „ Upita Srđan, komšija iz stana preko puta njenog.
„Ne, bila sam umorna, pa sam brzo zaspala. Na čas me je samo probudio tvoj drug.
Promašio je vrata. Ali odmah, posle toga, sam zaspala. „ Sara pomenu druga, čekajući da
Srđan nešto kaže o njemu.
„A to je bio Luka. Ma, juče se vraćao sa neke proslave pa je malo više popio, inače je dobar momak.
Hteo sam da te pozovem na moj rođendan u subotu. Ako si slobodna, bilo bi lepo da dođeš. „
„Može, nemam ništa planirano za subotu, doći ću. „ Odgovori Sara, želeći da pita da li će doći Luka, ali na vreme se ugrize za jezik.
„Odlično! Vidimo se onda u subotu. Želim ti lep dan! „ Veselo je pozdravi Srđan.
Spustila je telefon, razmišljajući šta će obući za rođendan. Retko je izlazila, pa nije imala neku prikladnu garderobu za to. Ali pošto je danas četvrtak, ima vremena da ode da kupi nešto.
Preostali deo dana joj je proleteo. Bilo je dosta posetioca.
Petkom je radnju zatvarala ranije. Već oko 17h zaključala je vrata radnje i krenula da obilazi butike po gradu, kako bi našla neku garderobu za sutrašnju žurku.
Vreme je bilo prijatno. Iako je temperatura bila 1 stepen C samo, nije bilo ni malo vetra. Sari je prijala ova šetnja po gradu. Odavno nije prošetala. Uvek bi žurila od kuće do radnje i nazad. Ali nije joj to smetalo. Posao je sve bolje išao i bila je veoma zadovoljna.
U jednom momentu spazi nebo plavu haljinu u izlogu. Reši da uđe u radnju i proba kako joj stoji.
Ljubazna prodavačica poželi joj dobrodošlicu.
„Dobar dan! Volela bih da probam ovu plavu haljinu što je u izlogu. „ Reče Sara.
„Naravno, odmah ću Vam doneti. „
Devojka pogleda Saru, razmišljajući koji broj da joj donese. A onda ode u magacin, koji je bio odmah iza radnje i donese joj haljinu.
Sara ode u kabinu i za koji minut izađe u predivnoj haljini.
Videla je iskreno divljenje u devojčinom pogledu.
„Predivno Vam stoji! Imate odličnu liniju i možete da obučete šta god želite. „ Za čas su joj oči poprimila neki tugaljiv izraz ali ona onda nastavi da hvali Saru.
Sara i sama zadovoljna svojim izgledom, ogledala se, osmehujući se svom odrazu u ogledalu.
„Kupiću je, baš mi se sviđa. „ Reče zadovoljna što je našla haljinu za žurku.
Devojka joj pruži upakovanu haljinu. Sara plativši, pozdravi devojku i izađe na svež vazduh.

Subotom ujutru volela je duže da ostane u krevetu. Vikendom je plaćala devojku da radi u radnji. Od kad je posao dobro krenuo, mogla je sebi to da priušti. Godinama je radila svake subote, pa ponekad i nedeljom. E sad je došlo vreme da može sebi da ugodi i da vikendom odmara.
Za doručak je pojela žitarice sa jogurtom i odradila par serija trbušnjaka.
Sredila je stan, oprala veš a onda je došlo vreme za sređivanje. Odlučila je da kosu uvije figarom. Imala je dugu plavu kosu, tako da su joj napravljene lokne padale niz leđa. Obukla je novu haljinu i cipele sa visokim štiklama. Nanela je malo pudera, rumenila i nežno roze ruž.
Bila je spremna. Još jednom se pogleda u ogledalo. Zadovoljna svojim izgledom uputi se na žurku.
Muzika se već čula iz Srđanovog stana. Pošto je i Srđan voleo da čita, kupila mu je knjigu za rođendan.
Pozvonila je na vrata i sačekala par minuta. Čula je okretanje ključa u bravi.
„Dobro veče, draga komšinice! Predivno izgledaš!
Izvoli, uđi. „ Srđan se pomeri a ona uđe u njegov stan
Osećala je miris vruće pizze. Srđan je živeo sam i nije baš bio spretan u kuhinji, tako da je naručio pizze i sitne kolače.
Ušla je u sobu u kojoj su već sedele dve devojke.
Pozdravi ih i sede na stolicu kraj prozora. Utom se ponovo oglasi zvono.
Srđan otvori vrata i pozva druga da uđe.
U sobu uđe Luka. Pozdravi ih sve a pogled zadrža na Sari.
„Dobro veče! „ Sede na stolicu preko puta nje.
Srđan ih posluži pićem i ode da skuva kafu.
One dve devojke neprestano su nešto pričale a Sara i Luka su razmenjivali stidljive poglede.
A onda se on prebaci na stolicu kraj nje.
„Hteo bih da ti se izvinim za ono veče. Bio sam pijan i nepristojan. Izvini! „
„U redu je. Čovek treba ponekad da se opusti i popije malo. „
„Malo…. ne bih baš rekao da je bilo malo. „ reče on i oboje se nasmejaše. Tada se opustiše i započeše prijatno ćaskanje.
Ubrzo se soba napuni. Dođoše još neki drugari i drugarice.
Lagani sentiš zasvira sa radija. Luka priđe Sari i zamoli je za ples.
Ona ustade i počeše da plešu. Oboje svesni blizine onog drugog, plesali su ćuteći. Posle par koraka, oboje se opustiše i približite jedan drugom. Osetila je prijatnu vrućinu u stomaku. Njegova ruka u početku stidljivo a onda sve smelije crtala je nevidljive linije po njenim leđima. Obostrana privlačnost učinila je da zajedno utonu u neku drugu dimenziju, nesvesni prisutnih ljudi u sobi.
Iz uživanje trže ih neka rok pesma koja je odjednom promenila ritam svima.
Nasmejaše se oboje i kao da su se dogovarali, oboje krenuše na terasu.
„Ovde je već prijatnije. Mnogo dima ima u sobi. „ Reče Sara trudeći se da vrati smirenost I ne pokaže kako njegovo prisustvo deluje na nju. I on je bio u istom problemu ali ubrzo se oboje opustiše I nastaviše prijatan razgovor.
„Slažem se, baš je zagušljivo. „ Odgovori Luka i stade pored nje.
Počeo je neki hladan vetar da duva. Na to se Sara strese.
Luka skinu svoj sako i ogrne je. Njegova blizina bila bi sasvim dovoljna da se ugreje ali njegov miris obuze je celu I pomuti joj razum. Duboko udahnu I pokuša da se pribere.
„Hvala! „ Nasmeja mu se ona.
„Ali biće tebi hladno. Sad si samo u košulji. „ reče zabrinuto.
„Neće… ti ćeš da me greješ. „ Reče i zagrli je.
Kroz njihova tela prostruji prijatna toplina. On je privuče sebi i poljubi je. Potpuno se prepustila uživanju, zaboravljajući gde se nalazi.
Ostatak večeri proveli su u plesanju i priči. Nisu obraćali pažnju na druge. Bili su dovoljni jedan drugome.
Posle žurke otpratio je do njenih vrata. Nežnim poljupcima poželeo joj je laku noć
„Vidimo se sutra, malena! Lepo spavaj! „ Nežno joj poljubi zatvorene oči i nevoljno se okrete da krene. Još jednom se okrenu i posla joj poljubac a onda uđe u lift.
Ona uđe u stan, zaključka vrata i nasloni se na njih. Srećna, sklopi oči i prepusti sećanju na divan nežan poljubac.
Topao tuš je opusti još više i ona srećna brzo utonu u san.

Sanja Trninić