Puninu nikada
dostići ne možeš,
dok u sebi istinu poričeš.
Može li se ovo
životom zvati,
Ili je put kroz slijepu ulicu sve što ćeš ikada spoznati?
Pokušavala sam
pronaći smisao,
dok si u snovima
pored mene disao.
Jedna pjesma svijetu ide,
ali druga (ni) je za tebe.
Slabost moju
u očima čitaš,
pa mi lažima
istinu skrivaš.
Pravi pisac
tužne pjesme niže,
a o sreći ne piše
(jer to ne može).
Bol u čovjeku ne postoji
to je ono što si sam umisli.
No, uvijek si i bio tu,
makar samo u pisanju
i mome srcu…
Lorena Vojtić
