Blagdani su pred vratima, a s njima dolazi i ona čudnovata pojava koja nas sve pogodi kao gripa usred zime. Potrošačka groznica. I kad kažem groznica, to i mislim. Ljudi na blagajne dolaze s prepunim kolicima stvari koje im možda i ne trebaju. U trenutku kad istrpaju sve na traku, sjete se da su zaboravili hren, majonezu za francusku salatu ili margarin za božićne zvjezdice koje ionako nitko neće jesti. Dok otrče po zaboravljeno, usput pokupe još toaletni papir, vlažne maramice i omekšivač za rublje jer je sve to na akciji i nema smisla da se ne kupi. Dolaze s punim rukama, oznojeni od muke i izgledaju baš kao da ih trese prava groznica.
Moj posao pruža mi povlašteno mjesto u prvom redu ovog blagdanskog cirkusa. Svi govore da je sve skupo, da se nema novaca i da su vremena teška. Ali dok to govore, guraju kolica puna purica, tri vrste sira, onog najskupljeg, i bezbroj čokoladnih figura Djeda Božićnjaka.
Zanimljivo je kako tijekom blagdana kod nas proradi taj neki poseban instinkt za trošenjem. Akcija na božićne lampice? To moraš kupiti! Tko zna hoće li ih biti dogodine. Čokoladna fontana za fondue? Pa svečana atmosfera se neće stvoriti sama od sebe! I tako, dok se nakrcaju sve one “apsolutno neophodne” sitnice, iznos na blagajni raste poput kamate na gotovinski kredit.
Naravno, ima i onih što dolaze s popisom. To su posebni tipovi kupaca, disciplinirani i organizirani. Ali nekako uvijek završe s najmanje tri stavke koje nisu bile na popisu, poput dodatnih kuglica za bor ili šeste kutije keksa “za svaki slučaj, ako dođu gosti.” Jer, znate, u prosincu gosti valjda dolaze svaki dan. I tu su moji omiljeni, oni koji dođu po “samo dvije stvari”, a odlaze s punim vrećicama i iznosom na računu za koji neki rade tjedan dana.
Čini mi se da blagdani nisu blagdani ako ne potrošimo sve, do zadnjeg centa. Nije bitno što će pola onoga što kupimo završiti negdje u kutijama na vrhu ormara ili u kanti za smeće jer smo precijenili koliko francuske salate zapravo možemo pojesti. Bitno je da na Badnjak svi imamo osjećaj da smo dali “sve od sebe”. Doslovno.
Ironija je što svi istovremeno kukaju kako se nekad živjelo skromnije, a svejedno je bilo bolje. Pa što nas onda tjera da toliko trošimo? Tradicija? Instagram slike savršenih stolova? Ili taj neki strah da će nas susjedi proglasiti jadnima ako nemamo najsjajniji bor u ulici?
Evo, kao netko tko svakodnevno gleda blagdanske gužve, imam mali savjet kojeg se vjerojatno sama neću pridržavati, ali možda netko posluša moje riječi. Kupujte pametno, radujte se blagdanima i ne dopustite da vam račun za struju u siječnju pokvari raspoloženje jer ste odlučili pretvoriti dvorište u svjetleći Disneyland. Nema tog šlaga, božićne čestitke ili ukrasa od devedeset i devet centi koji vrijedi stresa zbog prevelikih troškova.
Na kraju krajeva, blagdani bi trebali biti vrijeme za obitelj, ljubav i, da budem potpuno iskrena, dobar komad kolača. Onaj fini, kremasti, ne suhe zvjezdice. Sve ostalo? To je samo jagoda na vrhu šlaga ledenog vjetra. A svi znamo da, koliko god ih volimo, jagode ne plaćaju račune.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
